Rad sa grupom u psihodrami
Psihodrama je forma grupne psihoterapije u kojoj se koriste akcione tehnike. To znači da članovi grupe ne sede sve vreme u krugu razgovarajući već imaju priliku da aktivno učestvuju u terapijskom procesu. Životne situacije svih članova grupe bivaju donešene u terapijski prostor i „odigravaju se“ i oživljavaju uz pomoć članova i terapeuta. Terapeut vodi terapijski proces i usmerava ga. Psihodrama koristi reči ali i neverbalni jezik. Svaki učesnik, u psihodrami, istažuje svoju istoriju, snove, želje, fantazije, ispituje šta bi drugi mogli eventualno misliti ili osećati prema njemu ali i alternative budućnosti. Član psihodramske grupe ima priliku da „oživi“ svaki element svog unutrašnjeg i spoljašnjeg sveta i da ga sagleda iz svih uglova što mu omogućava razumevanje i suočavanje, najpre, u sigurnom terapijskom okruženju a potom, kada bude dovoljno osnažen radom u grupi, i u realnom životu. Na psihodramskoj grupi proradjuju se svi medjuljudski odnosi: bračni, partnerski, među braćom i sestrama, prijateljima, među kolegama, dece prema roditeljima i obrnuto, čak i odnosi sa onima koji više nisu prisutni u realnosti a bili su važan deo života učesnika grupe. Psihodrama omogućava učesnicima da postanu spontaniji, otvoreniji, kreativniji, autentičniji i slobodniji u svom življenju. Osnovna tehnika rada u psihodrami je “zamena uloga”. Mogućnost da se nađemo u ulozi nekog drugog omogućuje nam da vidimo i doživimo kako se ta druga osoba oseća. Sa druge strane, neko drugi može da igra nas te smo onda u mogućnost da posmatramo sami sebe onako kako nas možda i drugi vide.
Učesnici u psihodrami su:
- Reditelj/direktor – terapeut /kinja koji/a vodi seansu)
- Protagonista – član grupe koji radi psihodramu
- Publika -deo grupe koji nije direktno uključen u akciju već je posmatra sa strane
- Pomoćne ličnosti – član grupe ili više njih koji se sporadično uključuju u psihodramsku akciju preuzimajući uloge bitnih likova iz života protagoniste
Psihodramska seansa
Svaka psihodramska seansa se sastoji iz tri dela: zagrevanje, psihodramska akcija i razmena osećanja. Zagrevanje ima za cilj da postepeno uvede učesnike u dalji psihodramski rad. Zagrevanje može biti čvrsto strukturisano ali i bazirano na slobodnoj razmeni među učesnicima o doživljajima, razmišljanjima i osećanjima sa kojima su došli na grupu. Na kraju zagrevanja izdvaja se jedan ili više članova grupe koji će biti protagonisti psihodrame. Psihodramska akcija je centralna faza seanse u kojoj protagonista, uz pomoć terapeuta i drugih članova grupe, prorađuje izabrani lični sadržaj. Kroz akcioni deo protagonista je u prilici da dođe do značajnih ličnih uvida koji su osnova za promenu. Razmena emocija i iskustva je završna faza psihodramske seanse. U ovoj fazi svi učesnici, osim protagoniste, dele svoje doživljaje sa protagonistom a vezano za događaje koji su se odvijali na sceni. Ovde se izbegava savetovanje i analiza već se insistira na razmeni osećanja i ličnog iskustva. Kao poslednji deo, razmena ima funkciju podrške protagonisti i zatvaranja psihodramske seanse.
Učestalost susreta i pravila ponašanja u grupi
Psihodramski rad se organizuje u okviru redovnih nedeljnih susreta u trajanju od 2,5h.
Osnovna pravila grupe baziraju se na principima diskrecije, poverljivosti i dobronamernosti kako
prema sebi, tako i prema drugim učesnicima u procesu.
Ukratko o tvorcu psihodrame:
Tvorac psihodrame je psihijatar Jakob Levi Moreno. Rođen je u Bukureštu 1889. godine. Pored medicine, izučavao je i filozofiju i teologiju. Od 1919-1925. godine se intenzivno bavio spontanim improvizovanim pozorištem. Smatra se „čovekom koji je vratio smeh u psihoterapiju“ jer je psihoterapijskom procesu pristupio na slobodniji i spontaniji način pridajući veliku važnost zdravim snagama svakog pojedinca, sposobnosti za igru i istraživanje. Učenici Jakoba Morena bili su i Erik Bern, tvorac transakcione analize i Fric Perls, tvorac geštalt psihoterapije. Erik Bern je jednom napisao: „U svom izboru tehnika Dr Perls deli sa ostalim psihoterapeutima „problem Morena“ koji se sastoji u činjenici da je skoro sve poznate aktivne tehnike prvi upotrebio Moreno u psihodrami i da je u tom smislu vrlo teško smisliti nešto originalno.